Srebrenico grade tuge !!!!!!!!!!!!!!!!!!! Srebrenico grade tuge !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!....... To su Hamze i Gazije !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! To su Hamze i Gazije !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
26.10.2007.

5.korpus Armije BiH

U boj , u boj , u boj . U boj za narod svoj . Ti si sila nebeska 5 . korpus Armije BiH.

Peti korpus Armije RBiH
je bio jedan od ukupno sedam korpusa u Armiji RBiH. Formiran je u i oko Bihaća te je uspio zaštiti grad od prodora srpskih snaga. Bitke su se vodile i protiv secesionističkih snaga Fikreta Abdića, koji je tijesno sarađivao sa srpskim i hrvatskim vojno-političkim rukovodstvima. U operaciji "Sana 95" 1995. godine Peti korpus je porazio Abdićeve snage i oslobodio Veliku Kladušu, porazio srpske snage i oslobodio Bosanski Petrovac, Ključ i Bosansku Krupu, a zajedno sa Sedmim korpusom Armije RBiH Sanski Most.

Historija

Štab Vrhovne komande RBiH je 29. septembra 1992. godine izdao naređenje za formiranje Petog korpusa Armije RBiH. 21. oktobra 1992. odlukom Predsjedništva RBiH (Odluka br. 02-111-738/92) formiran je Peti korpus. U sastav Petog korpusa ušle su starješine iz rasformirane Unsko-sanske operativne grupe koja je imala u svom sastavu sve pješadijske brigade, i dijelovi preformiranog Okružnog štaba TO Bihać, čije su formacije i nadležnosti smanjene. Prvom naredbom, na mjesto komandanta korpusa je postavljen major Hajrudin Osmanagić, ali je ta odluka ukinuta prije njegovog preuzimanja dužnosti pa je general Ramiz Dreković postao prvi komandant korpusa. Poslije generala Drekovića, komandant Petog korpusa Armije RBiH je postao general Atif Dudaković.

26.10.2007.

O Armiji BiH

15. APRIL 92 - 96.
Možda se nekad i negdje stvarala vojska i pod težim uvjetima, možda je neka vojska vodila i veću herojsku borbu od ovdašnje, ali ono što je napravila Armija Bosne i Hercegovine opire se svim naporima sjećenja, svim pokušajima da se u povijesti nađe sličan primjer. Upravo kao što se ovo navodi, učinila je Armija RBiH i ne može se naći ni u jednoj ratnoj teoriji, ni u jednoj ratnoj praksi, od Sun Cu Vua preko Napoleona, pa sve do danas.
 Svaki pokusaj da se od zaborava sacuva to jedno neponovljivo vrijeme, uvijek i iznova afirmise borbu za Pravdu, Slobodu, Zemlju, Istinu, Historiju, Kulturu, Tradiciju, Vjeru , to sve skupa Bosnu, “posnu, bosu, prkosnu” tjera kroz cijelo njeno postojanje na ponovno dokazivanje onoga sto je tako ocigledno. I zato Bosna opstaje, kao fenomen ili primjer koji se siri zbog toga sto Dobro uvijek pobjeduje zlo koje prijeti. Sačuvali smo Bosnu i Hercegovinu, agresorski ciljevi nisu ostvareni !
 ŽIVIO ALIJA I BOSANSKA ARMIJA. ŽIVJELA , ŽIVJELA BOSNA !

26.10.2007.

Generali i korpusi Armije BiH

Armija RBiH je bila organizovana u korpuse na regionalnoj osnovi.Tako je npr. 4.korpus ARBiH branio Hercegovinu, a 5.korpus Cazinsku Krajinu.

26.10.2007.

Ko su mudzahedini ?

El-Mudzahid

KO SU MUDZAHIDI?
EBU MALIK:Mudzahidi su mladici medzu muslimanima koji su sebe predali Allahu dz.s. i ostavili svoju domovinu i djecu svoju i dosli da sobom i svojim imecina pomognu svoju bracu muslimane.Oni ne priznaju boju, naciju niti jezik kao razliku medu muslimane. Njihov cilj je allahov dz.s.zadovoljstvo. Oni ne traze ovodunjalucki polozaj niti hvalu od bilo koga. Mudzahid je svako ko brani svoju vjeru, cast i zemlju, na allahovom putu, zeleci time postici allahovo dz.s. Zadovoljstvo.


KAKO GLEDATE NA DZIHAD U BOSNI I KAKAV JE ODNOS IZMEDU MUDZAHIDA I BOSNJACKOG NARODA?

EBU MALIK:dzihad u bosni je danas stvarnost koju niko ne moze poreci i to je jedini put odbijanja divljackog napada kojeg vode srbi  i oni koji ih pomazu u namjeri da uniste ovaj narod. Zbog cega onda da nijecemo dzihad i mudzahide, da li zbog toga sto su oni prodali sebe allahu dz.s. I sto se tako jednostavno zrtvuju na putu dzihada? U svakom slucaju, dzihad je put do snage i ponosa muslimanskog ummeta i jedininacin da ummet stane na svoje noge. Odnos izmedu mudzahida i bosnjackog naroda je najsvjetlije odnos kojeg covjecanstvo moze znati. Uprkos razlici u jeziku i obicajima, duse su se srodile kako bi se zajednicki oduprle istom iskusenju koje po svojoj vanjstini, kako rekoh, ima za cilj da unisti bosnjacki narod, a u svojoj sustini  je  borba zla protiv dobra.

KAKVO JE  VASE  MISLJENJE O BOSNJACKOM NARODU?


EBU MALIK:bosnjacki narod je posvojoj naravi dobar, dareszljiv i tolerantan, sto je osobina svih muslimanskih naroda. Uprkos svim poteskocama koje prozivljava dugo vremena, bosnjacki narod nije potpuno izgubijo  svoje muslimansko bice i potpunio je iskoristavanje  danasnje dogadaje. Mi danas primjecujemo mnoge islamske pojave koje nisu bile prisutne jedno vrijeme zbog teskim uslovma koje su muslimane zivjeli. Ove vrline bosanskog naroda najbolje mozemo vidjeti kada stignemo na prve linije fronta, u bilo kojem mjestu, gdje gdje nas docekaju  sa islamskom dobrodoslicom i osjecajima.

IMA LJUDI KOJI KAZU:BOSNA JE DIO EVROPE I ZIVOT U NJOJ TREBA BITI NA EVROPSKI NACIN.STA  VI KAZETE NA TO?


EBU MALIK:Gdje je evropa u ovoj bosanskoj katastrofi, gdje su organizacije za ljudska prava? Ista ta evropa koja koja se podigla i brzo reagirala na rat u slovenji i hrvatskoj kako bi ga sprijecila i prekinula, ista evropa je cvrsto stal ana vrataima zabrane uvoza oruzja Muslimanima za izgovorom da nam je dosta zrtava koe sup ale, ali samo sa jedne strane. Svakako, sa strane Muslimana! Evropa koja se sva digla zbog rata u arapskom zalivu, ista ta evropa je nama podijelila slike ubijenih djece i staraca u bosni i slike uzasna silovanja zena, a da nista nije ucinila. Kakva je to evropa? Bosna je muslimaska,pa bila ona u evropi u aziji, njezin narod ce,ako allah da, ostati dosljedan svog islamskog identiteta.A kada se zavrsi ovaj problem, a ko neprijatelj.

KAKAV JE VAS STAV PREMA HANEFIJSKOM MEZHEBU KOJI JE ZASTUPLJEN U BOSNI I DA LI SE ON UOPCE RAZILAZI SA ONIM U STA VI POZIVATE?
EBU MALIK: Koji je mesheb slijedio sam Ebu Hanifa i po kom meshebu se ozenio njegov otac?Allah s.w.t. im se svima smilovao.Nema sumnje da sus vi oni bili na mezhebu Poslanika s.a.v.s. Mi nikad ne spominjemo Ebu Hanife a da ne kazemo radijallahu anhu-Allah mu se smilovao njemu i ostalim imamima, jer su oni svjetiljke koje nama osvjetljavaju put. Oni su tragali sakupljali i napisali knjige kojima se danas sluze svi muslimanima. Neko je rekao:Svim ljudima je potreban ebu hanifa u fikhu Dakle svi se koriste ebu hanifomna tom polju. Medutim pouzdano je preneseno ode bu hanife da brani svojim ucenima da ga slijedi u njegovovim misljenjima ukoliko ne poznaju  dokaze za to jer je on rekao  da se moze desiti da danas  kaze jedno. A sutra drugo jer je do toga dosa ona osnovu drugih dokaza. A fikh je jedna sirina i nije svaki razlaz u njemu pokuden . Zato mi nemamo nikakve primjedbe  na naseg imama. Medutim seriatski  dokaz iz kurana i sunneta  se mora slijediti:tome nas uce svih imami – Allah bio zadovoljan  njima  - ii mi u osnovi i ne iniciramo  te zablude ali  sasvim je pouzdano da covjek  onim stoje naucio poucava i druge. Mi nastojimo da nasa  vodeca uloga ostane bodrenje bosanskih mladica na odazivanju poziva dzihada na allahovom puto i u tom smislu im citiramo  ajete i hadise koji  pozivaju u dzihad.

POJEDINI VAS OPTUZUJU DA UZNEMIRAVATE HRVATSKE CIVIL CAK I U NJIHOVIM KUCAMA CIME NAVODNO UGROZAVATE PRIMIRJE?

EBU MALIK:sve je to samo podla propaganda koja nema  nikakve osnove jer mi nastojimo postovati zvanicnu politiku drzave. Naprotiv mi imamo puno dokaza gdje smo pomogli hrvatske porodice narocito za vrijeme blockade jer smo pojedinim davali pomoc u hrani cisto iz islamske darezljivost i ludskih humanih pobuda koje mi cijenimo. Dok su nam Hrvati zatvarali put mi smo pomogli nase komsije Hrvate koji  su od nas trazili hranu zajedno sa Muslimanima. Isto tako smo ih pomagali lijekovima i prevezli smo nekoliko njihovi  bolesnika u bolnicu u Zenicu nasim vlastitim vozilima. Sveto mozete provjeriti u svako doba kod njih samih.            
                        
JE LI ISTINA STO SE PRICA O VAMA DA VI NAKON STO SE OZENITE SA BOSANKOM OSTAVLJATESVOJE SUPRUGE I OTPUTUJETE?

EBU MALIK: Muzahid je covjek koji  se pokorava Allahovim dz.s. propisima u cijelom svom zivotu a seriat  vam nareduje  da se ljiepo  se odnosite prema zenama Jedan dio mudzahida se ozenioiz razloga sto su odlucili da se nastane u Bosni:dobilisu i djecu i vidim ih najpozrtvojanijim za dobrobit svog porodicnog  zivota i imaju dobar odnos prema svojim  zenima. Cak akose desi da neki od tih mudzahida pogine (postane sehid) iza sebe ostavi suprugu vidim koliko se njegova braca koji su jos zive odmah javlaju  da je uzmu za svoju suprugu odmah nakon izteka iddeta(odredenog perioda) samo izrazloga da ostane zbrinuta. Kako se onda more reci kako ostavljaju svoje zene? Medutim trebamo biti svjesni da nisu ljudi isti po svom ponasanju i privrzenosti u vjeri. Poneki su dosli iz inozemstva  sa losim namjerama i rade djela od kojih se mi ogradujemo i cak pokusavamo sprijeciti. Takvi  rade nedjela samo da naruse ugled mudzahida. Zbog toga mudzahidi  stranci  traze preporuke od mudzahida bosnjaka jer roditelj poznavajuci  tog bosnjaka jer dobije od njega preporuke ne protiv se braku a i djevojka ima garanciju.

NEKI SE OPET BOJE DA SE BOSNA NE PRETVORI U DRUGI AFGANISTAN.STA VI O TOME MISLITE?


EBU MALIK:Ja stvarno ne razumijem sta ste htjeli upitati ovim pitanjem. Smatram da postoje ogromne globalne, a i pojedinacne razlike izmedu situacije u Afganistanu i u Bosni.

JA MISLIM DA SUKOBE KOJI SU SE DESILI MEDU MUSLIMANIMA U AFGANISTANU NA KRAJU DZIHADA. DA LI SU ARAPI IMALI UTJECAJA U NJIMA?


EBU MALIK: Ti razlazi i sukobi koji su se desilisu vanjske prirode i iza njih stoje spijunske organizacije pojedinih zemalja koje su poznate po neprijateljstvu prema islamu. Oni su iskoristili plemensku narav koja jos vlada u afganistackom narodu kako bi potpalili fitneluk. A sto se arapa tice vjerovatno ste culi o njihovim sehidima u afganistanu i o njihovim voda ABDELLAHU AZAMU o njihovim projektima o stvaranju i bolnicama koje su podigli to je najboli svjedok njihove pozrtvovanosti njihove pomoci a mi nikad ne poricemo postojanje pojedinaca sa losim namjerama u svakom vremenu i u svakom vremenu i usvakom narodu.

KAKO VI OCJENJUJETE STANJE NA VOJNOM PLANU NAKON VISE OD DVIJE GODINE RATA U BIH?


EBU MALIK:kao sto se jasno vidi stanje na vojnom polju je u korist Muslimana hvala Allahu dz.s. Srbi su od samog pocetka nastojali putem zvjerskih zlodjela i masovnih pokolja unijeti strah srca Muslimana kako bi oni izgubili moc zdravog razmisljanja i odbrane dodajuci  tome jos i embrago nadleznost Evrope i Hrvata koji su se pridrzili Srbima u blokadi Muslimanima i prekidu dolaska pomoci. Medutim i pored svega toga sabur Muslimanima u bosni i njihovim pouzdanje u Allaha dz.s rezultirao je njihovom ustrajnoscu u borbi u najtesim uslovima kada nisu imali nista. Zatim im je Allah dz.s omogucio formiranje i organizovanje Armije koja je stekla veliko ratno iskustvo u operacijama koje jos traju.Muslimani sada i pored daleko slabijeg oruzija napreduju na svim frontovima, a srbi bjeze ispred njih ostavljajuci za sobomsvoja utvrdzena i naoruzanje.Danas u svom sastavu oni ima veoma obucene jedinice koje su osposobljene  za manevar i takticku borbu.Podigao se moral svim jedinicama koje se bore i mi ocekujemo a nase uzdanje u Allaha je veliko da ce se te pobjede povecavati shodno nasem povratku islamu i svome identitetu.

STA MISLITE O SNAZI SRBA I NJIHOVIVH POMAGACA O KOJOJ JE TOLIKO TOGA RECENO NA POCETKU RATA I KAKVA JE NJIHOV TAKTIKA RATOVANJA?


EBU MALIK:Mi nikada nismo vjerovali da su Srbi ili bilo ko drugi od nevjernika jaki i mi dobro znamo kako oni bjeze ispred nas i napustaju svoje polozaje i oruzje i pored toga sto ga imaju daleko vise i sto su daleko bolje utvrdeni nego mi. Oni su bili hrabri samo prema golorukim zenama i djeci. A na bojnom polju nikada nisu bili junaci! Tje zbog toga sto su njihova srca prazna u njima nema imana negoim puni sejtan koji bjezi i ostavlja ih pri samom ocetku bitke a sto se mumina tice njega Allah dz.s. ucvrscuje i na njega se spusta smirenost i samo ispali. Toje tajna pobjede mudzahida. Allah dz.s. kaze: AKO VAS NAPADNU DACE SE U BIJEG (ALI IMRAN, 111). A sto se tice taktike njihovog ratovanja oni se oslanjaju na jako granatiranje iz svih vrsta oruzja i uopce ne napreduje pjesadiom dok ne bude sigurni da su Muslimani povukli zbog nedostataka municije. Oni su na takav nacin osvajalipojedine kote u pocetku rata nakon sto su Muslimani povratili svoju sigurnost u Allahovom dz.s. pomoc srbi su poceli upotrebljavati avione i navodenje rakete koje ispaljuju izdaleka kao sto je uocljivo u posljedine vrijeme.

IZ VELKIH POBJEDA KOJE OSTVARIO ODRED EL-MUZAHIDUN SE JASNO VIDI DA POSJEDUJETE VELIKE VOJNE MOGUCNOST. MOZETE LI NAM POJASNITI IZVOR TE SNAGE?

EBU MALIK:Izvor te snage mudzahida je snage njihove vjere u Allaha i iskreno oslanjanje na Njega i njihova velika zelja da budu sehidi na njegovom putu. Allah dz.s. je obecao mudzahidima pobjedu na ovom svijetu i stepen sehida na buducem i pripremio im je ogromno nagradu koju ne moze niko dostici osim njih izuzev poslanika i iskrenih Allahovih robova. Allah dz.s. Nam je naredio da pripremamo sva potrebna sredstva za rat kao materijani doprinos mi hvala Allahu dz.s. posjedujemo dovoljan potencijal i strucan kadar ali mi se ne oslanjamo na nas broj i nase oruzje kao sto to cine nevjernici nego se oslanjamo na Allahovu dz.s. podrsku i pomoc.

KOLIKO JE BROJ AKCIJA U KOJIMA STE UCESTVOVALI I KOJA JE BILA NAJVAZNIJA ZA VAS?


EBU MALIK:Mi smo Allahovom dz.s. voljom ucestvovali u mnogim akcijama i na mjestima A z anas je veoma znacaja svaka akcija bez obzira koliko ona bila mala ukoliko mi na to budemo radili iskljucujemo u ime allaha jer bas ona more biti razlogom oprosta nasih grijeha i ulaska u dzennet insaallah.

KAKO OBJASNJAVATE STO MNOGO MLADICA BOSNJAKA KAO STO CUJEMO ZELI DA SE PRIKLJUCUJE VESEM ODREDU?


EBU MALIK:To potvrduje ono sto smo vam rekli na pocetku:da je bosanski  narod po svojoj naravi dobri  i tolerantan i da voli islam. Nakon sto su bosanski mladici Muslimani vidjeli svoju bracu Muslimani koji su dosli s nama koliko napreduje u borbi dzihada  saznali su da je razlog tome njihovo  znanje su stekli u svojoj vjeri  i privrzenosti tome te su pohitali da im se pridruze i budu zajedno sa njima na frontu nakon sto savladaju vjersku i vojnu obuku da im se zelja ispuni.

STA TI ZELIS SEBI U BOSNI?

EBU MALIK:Moja zelja je da Muslimani pobijede sve svoje neprijatelja kako bi bili u stanju
da normanlo zive i ispovijedaju svoju vjeru u sigurnosti i slobodi i da budu slobodni u zauzimanju stava o svojim licnim pitanjem i svom bogatstvo kojeg posjeduje i zelim da se zastava istinskog islama zastava  telorancije i istinske pravde vidina svakom djelicu zemaljske kugle i da nestane pokolja nedaca i zla i da nestane onoga ko ih prouzrokuje! A sebi zelim da poginem za vrijeme borbe protiv nevjernika i da me Allah dz.s. primi kao sehida kod Sebe!   

26.10.2007.

Nase Gazije

 Izet Nanić je rođen 04.oktobra 1965.godne u Bužimu,od majke Rasime i oca Ibrahima drugi od sedam sinova.Osnovnu školu je završio u Bužimu sa odličnim uspjehom,a srednju vojnu (opštu) školu završio je u Zagrebu 1984.godine.Po završetku srednje škole upisuje Vojnu akademiju u Beogradu (smijer RV PVO) gdje provodi dvije godine (1984-1986) jednu godinu u Sarajevu,da bi Vojnu akademiju završio u Zagrebu 1987.godine.Oženio se 1987.godine Sefijom djev,Remetić iz Varoške Rijeke a 1988.godine dobio kćerku Leu,1991. godine sina Nevzeta i 1993.godine sina Ibrahima.Svoje službovanje u bivšoj JNA,kao poručnik ARJ PVO,provodi u Kragujevcu da bi nakon 4.godine rada prozreo namjere velikosrbske politike i napustio već kompromitavnu JNA početkom1992. godine.
Nakon napuštenja bivše JNA dolazi sa porodicom u rodni Bužim gde uzima aktivno učešće u organizaciji odbrane i formiranju prvih jojnih jedinica .Formiranjem ŠTO, a 01.08.1992.godine postavljen je na dužnost komadanta ŠTO Bužim .Idejni je vođa i tvorac 105.BUKB ( Bužimsaka udarna krajiška brigada) koja je formirana 15.08.1992.godine ( kasnije 105. BUMB 505.viteška mtbr.)Brigadu uspješno vodi kroz brojne bitke i briljantne pobjede,te izgrađuju specifičnu Brigadu sa prepoznatljivim i jedinstvenim načinom ratovanja.Formira specijalne jedinice (ČSN-BSN «Hamza» i DIV «Gazije» koje kroz brojne bitke izrastaju u najbolje jedinice 5.korpusa i A R BIH.

Brigadir Izet Nanić ostavio je iza sebe nimalo jednostavnu zadaću historičarima koji će morati istražiti fenomen Bužima , mjesta ko je prije rata brojalo 18.000 stanovnika ,mjesta kojeg svi slobodari opravdano nazivaju izvorištem nadahnuća,oazom u kojoj se najbolje čuvala i sačuvala nepomućena slika Bosne i Hercegovine kao jedinoj domovini ,našoj potrebi , kao idealu i kao temelju naše budućnosti.Moraće istražiti fenomen bužimskog borca –viteza i njihovog Komadanta –idejnog tvorca i vodje.
Obraćanje komandanta 505. viteške bužimske brigade, brigadnog generala rahmetli Izeta Nanića na dženazi jednom od komandira četa za specijalne namjene "Hamza" 24. novembar 1994. godine. Komadant Izet Nanić rođen je 1965. godine u Bužimu, a poginuo je 4. avgusta 1995. prilikom čišćenja terena od zaostalih četničkih snaga. Neki stručnjaci su za 505. bužimsku brigadu govorili da je to najbolja jedinica Armije R BiH. Slijed i tekst govora cijenjenog šehida Izeta Nanića:



Esselamu alejkum,


Ja sam malo zakasnio, ali sam ipak stigao na vrijeme da čujem nekoliko riječi efendije koji vam se obratio prije mene. On je kazao da mi imamo jednog zaštitnika – Allaha dž.š. Ja sam se u to jučer i uvjerio. Spomenuo je i jučerašnju akciju koju smo imali. I jučer smo pobijedili dušmanina, ali vjerujte, nismo pobijedili zato što smo bili jači borci, jer smo bili popustili, već nam je dragi Bog pomogao i donio nam pobjedu i kao da je rekao vi morate pobijediti. Ako Bog da i ubuduće će nam pomagati. Mi smo jučer pobijedili i četnike i autonomaše. Dakle, bilo je tu miješanog sastava. U jučerašnjoj borbi palo je, ako Bog da, nekoliko šehida. Prvi je bio komandir čete za specijalne namjene HAMZA (3x tekbir), a onda je pao i komandir jurišnog voda, pa još dva njegova borca, pa poslije još jedan,… Bila je to krvava borba. Ali kao što rekoh, uz Božiju pomoć mi smo uspjeli pobijediti.

Ne bih ja posebno govorio kakva je situacija u Bihaćkoj regiji. Reći ću samo da je teška i žalosna. Iz dana u dan padaju najbolji sinovi, borci koji u duši nose tekbir. A i oni drugi isto padaju ili će pasti, koji ga ne nose u sebi i misle da nisu smrtnici, već misle da će se sačuvati smrti bježeći na konju pred njom.

Četnici su odlučili satrati ovu regiju i muslimanski narod, ali Bog dragi ne da da se mi sataremo i sigurno nas štiti. Bez obzira na ove obične smrtnike koji bježe na konju od smrti mi ćemo opet opstati i bez njih, a neka se svako od vas u ovome nađe. Sada je najpotrebnije da se svako vrati u svoju jedinicu. Prije svega, i mi u ovoj brigadi imamo one koji nisu u jedinici i pod hitno neka svako stane u svoj red, svoj stroj i svoju jedinicu. Neka izvršava svoje borbene zadatke.

I u Bihaću je teško, ali ne samo u Bihaću već će sutra biti teško i u Sarajevu, Zenici, Tuzli,… mi sebe ne možemo gledati kao zasebnu cjelinu. Ne možemo se gledati kao narod samo u Bosni i Hercegovini, nego sudbina muslimanskog naroda doseže i do naše Meke, do centra. A ovdje se brati islam. Naš din – vjera. Na nama je da ga odbranimo. Ja znam i vjerujem sigurno da imamo snage da se odbranimo od ove četničke najezde, a u to sam se jučer i ovih zadnjih dana uvjerio dok smo vodili borbe. Stvarno imamo snage, ali samo pod uslovom da oni siđu sa konja i da stanu na svoja mjesta tamo gdje pripadaju i gdje im je mjesto i da shvate i da vjeruju da ni onaj četnik neće ostati i niko na kugli zemaljskoj. Ovo je samo jedno prolazno vrijeme zbog kojeg mi iz običnih ljudskih ovozemaljskih kojekakvih materijalnih razmišljanja, grambačimo za nečim što je nestvarno i prolazno. Sve to pada u vatru i ne znam ti ni ja šta je to u pitanju. Valjda taj materijalizam.
Vratimo se, kao što rekoh, tim svojim jedinicama, svojoj vojsci, svome narodu i svome duhu. I da onu pušku sčeličimo u šake i ne samo da dočekamo četnike nego da to uradimo onako kako smo to i jučer odradili. Sa vrlo malim snagama mi smo totalno porazili njihove najelitnije jedinice: niške specijalce koji su došli preko SAO Krajine, još jedan bataljon, Golubove (specijalna jedinica NO AP ZB), i još neke autonomaše,… (tekbir). Ali sam već rekao ko ih je to ustvari porazio. Mi smo bili u rukama, ako Bog da, Boga dragoga koji nas pomaže. Ja ne mogu ništa drugo kazati, ali vjerujem da je to samo zbog naše pravde jer se mi borimo za pravdu i borimo se pošteno. A ona pobjeda koja nam je jučer donesena, nisam joj ja samo bio svjedok već su tu bili i borci jedice HAMZA, prve jurišne čete i druge starješine. Svi smo svjedoci granata koje su padale, a nisu pogađale i to je bio znak da smo mi na pravom putu i da se ne trebamo žaliti.

Nama je žao jer evo pred nama leži komandir ČSN Hamza. On je meni posebno drag, ali moramo biti jači i preboljavati i shvatiti da je ovo neminovnost. Moramo biti jači od toga i na ovome svijetu. Ja se nadam da ćemo uskoro pobijediti.

Htio sam kazati i sljedeće: Efendija je pitao hoćemo li halaliti ovome šehidu koji je pred nama. Vjerovatno je njegova duša tu negdje oko nas. on vama nije ništa dužan. A vi razmislite šta ste vi njemu dužni i šta ste dužni svim ostalim šehidima koji su pali u borbi širom države Bosne i Hercegovine. Ako vam je poznato šta ste im dužni onda je svaka druga riječ izlišna.

Prema tome, ja apelujem na svakoga od vas, iako nije prilika da se na dženazama pozivaju ljudi na takve borbe, ali pošto je ovo borba za zaštitu muslimanskog naroda, borba na Allahovom putu, onda imamo pravo to činiti – nemojte se libiti stati u stroj. Vjerujem da borac nikada u životu nije sretniji nego kad pobijedi dušmanina. Jučer su mogli vidjeti oni što su bili u borbi kako se desio preokret situacije u borbenom duhu i moralu. Ne samo da je taj prepokret unio pobjedu već je unio i duh među borce i on je od borca koji se jednostavno povlačio pretvarao ga u borca koji se ponovo okretao borbi, kao da mu je nešto neko uturio u glavu, i on ide i tamo postiže pobjedu.
To ne može ni jedna vojna komanda, ni osmišljen plan akcije. To je Božiji dar. A to bi trebala biti i naša tajna koju trebamo skrivati za sebe – prići vjeri što čvršće, kao što reče komandir ČSN Hamza "ja vjerujem svakim danom u Boga sve čvršće i čvršće." Tako treba i svako od vas. Ja sam njemu rekoa da je on iskren. U tom smislu, ako se svako nađe od nas, onda je samih Bužimljana dovoljno da odbrani čitavu regiju, pošto je uglavnom i branimo. Nemojte zaboraviti i nemojte biti ljubomorni, pošto ima raznih informacija i dezinformacija za Bihać, Cazin, Kladuščane i ostali narod iz drugih gradova. Svi su ljudi jednaki. Vjerujte, da u Bihaću ima gro ljudi koji žele da pobjeđuju kao što i mi pobjeđujemo. I oni žele da oslobode BiH. Ginu i tamo šehidi, i ljudi i borci. Međutim, ima nešto što ne ide kako treba. Ali mi moramo podbočiti pa da i tamo krene kako treba. onda će se sve uklopiti poput zupčanika i da će sve krenuti kako treba i doći do svoga cilja.

Najvažnije od svega, s obzirom da ima raznih informacija i dezinformacija, jeste da narod ne klone snagom duha i da shvati da je naša snaga neiscrpna. A neiscrpna je samo onda dok crpi snagu iz duha. Mi smo svjesni zbog čega se borimo, jer mi kao takvi ne možemo izgubiti. Pobjede nam se nude. Bog dragi nam je dao ruke koje možemo opipati. Neka svako pipa svoje ruke i vidi da su zdrave i da mogu uzeti onu pušku. Bog nam je dao i mozak i glavu i mjesto gdje živimo i sve ostalo. Naše je samo da se stavimo službu i odradimo naš zadatak, a Allah nam je dao i zadatak. Jučer nam je pokazao kada su mnogi klonuli duhom, kada sam i ja bio klonuo duhom, jer sam vidio da vojska nije baš onakva kakva je bila. Tada kao da nam je rečeno: Ne smijete klonuti, jer vi morate pobijediti. Stoga, mi moramo pobjediti i druga varijanta ne dolazi u obzir. Svi oni koji su na konjima trebaju sići i vratiti se u redove.

Proučimo Elham pred duše šehida širom Bosne i Hercegovine i da taj Elham bude zavijet svim šehidima da ćemo mi stati i da ćemo ići putovima borbe do slobode BiH i da četnik nikada neće ući u Bihaćki okrug, a posebno da neće ući u Bužim i druga područja. Proučimo Elham kao zavjet da će svako od vas stati na svoje mjesto i u svoj stroj i da brani ono što nam je Allah dž.š. dao da odbranimo i da pobjedimo na kraju.

KAPETAN HAJRO MEŠIĆ

Noć uoči pogibije - pjevao je sa čuvenim goduškim komandirom - Jusom Jusićem Bonzom pjesmu o “Zmaju od Bosne”.
Kažu da ju je ponavljao bar deset puta. I imao je pravo da je pjeva, jer se u ovom ratu ponajviše približio legendi “Zmaja od Gradačca
MEŠIĆ, Hajro - Legendarni kapetan Hajro

Rođen je u Srednjoj Trnovi, opština Ugljevik. Otac Meho, majka Zejfa, rođena Bećirović, rodom iz sela Šepak, općina Zvornik.
Imao je dva brata i dvije sestre.

On je bio drugo dijete po redu. Osmogodišnju skolu završio je u Srednjoj i Donjoj Trnovi. Po završetku osnovne škole pohađao je i završio podoficirsku školu JNA u Sarajevu. Tokom službe u JNA, vanredno je završio vojnu akademiju JNA u Beogradu i dobio čin kapetana. Bio je oženjen i ima tri sina i suprugu koji sada žive u Tuzli. Posljednju službu u JNA, odradio je u Hrvatskoj u Karlovcu. JNA i Hrvatsku napušta i vraća se u rodni kraj Srednju Trnovu kada su počela ratna dogadjanja u Sloveniji i Hrvatskoj. Poslije prvih višestranačkih izbora u BiH, stranka SDA ukazuje mu povjerenje i nagovara ga da prihvati mjesto komandira stanice policije u općini Ugljevik. Nerado je prihvatio to radno mjesto, ali samo na kratko vrijeme, jer je vrlo brzo shvatio šta se sprema i kakva je situacija bila na terenu.

Demonstrativno napušta Ugljevik i stanicu policije sa još par drugova i odlazi u mjesto Teočak, gdje je u daljem toku događanja bio glavni organizator onoga što je što je slijedilo.Budući da kao komandir Stanice milicije u Ugljeviku nije prihvatio zaraznu srbizaciju svega i svačega, te nije iskazao traženu lojalnost srpskim vlastima, morao je ići iz tog kraja. Sa grupom odvažnih momaka iz svoje Trnave obreo se u Teočaku. Tu je našao nešto pristalica za rat protiv četnika, ali većina žitelja nerado su u svojoj sredini gledali ove “buntovnike” koji su im remetili “san o mirnom suživotu sa komšijama”. Tek, valjalo je ići dalje. A dalje se moglo samo kroz šume, mimo neprijateljskih utvrđenja, preko čuvene Zečije kose - za koju su se vojske u svim ranijim ratovima otimale - pa do Vitinice.

U ovoj sredini Hajro i njegovih dvadesetak momaka naišli su na bolje raspoloženje za suprostavljanje agresoru. Naročito je to važilo za mladiće koji su bili presretni da se pojavi neko ko bi ih mogao predvoditi. Pošto je dao upustva o organizovanju odbrane tamošnjih sela, sa nešto većom grupom momaka Hajro odlučuje da krene u pomoć legendarnim braniteljima zvorničke “Kule”. Najprije su pokušali preći preko Kalesije, ali u ovom mjestu nisu naišli na razumjevanje. Nije bilo vremena za gubljenje, pa je uslijedio povratak prema sapanjskim selima, a zatim pohod prema Zvorniku - niz sapanjsku dolinu.

Još prije stupanja u borbene okršaje kapetan Hajro nameće se izuzetnom voljom, snagom i izvanrednim razumjevanjem vojne situacije. Tako stiče i ogroman autoritet među vojnicima, koji su bezpogovorno slijedili njegove namjere.
Sa “Kule” su stizale vijesti o sve jačim najezdama četničkih snaga, čvrsto riješenih da zauzmu ovo strateško uporište. Hajro i momci spuštajući se preko Debeljaka, Nezuka, zaseoka, Klise i Brane crvenog mulja na Đulićima do Dardagana gdje su postavljene barikade i time zapriječena komunikacija prema Sapni. Četnici su započeli djejstva sa svojih položaja na Ćirilovom brdu i Kovačevcu. Nakon smrti prvog našeg borca prihvaćena je borba. Ispoljivši neviđenu hrabrost i umijeće Hajro i borci razbijaju neprijateljske položaje i stižu do mosta u Ceru.

U saradnji sa Hasetom Tirićem i njegovim specijalcima iz Bijeljine, te kapetanom Senadom komandirom Pariotske lige, bilo je planirano više akcija na tom području. Međutim, izostala je dogovorena podrška iz muslimanskih sela - Đulića i Klise. Tada stiže i teška vijest da je “Kula” pala. Uslijedili su dogovori - šta dalje. Hajro i dalje ispoljava ratobornost i zalaže se za nastavak borbi, revoltiran četničkim porukama: Pala je Kula, sutra ćete i vi!

Ipak, uvažio je rezon kapetana Senada, da moraju izbjeći četničko okruženje, jer bi došlo do sloma tadašnjeg ustaničkog i vojničkog jezgra Sjeveroistočne Bosne sa posljedicama pogubnim za čitavu regiju. Tako su odlučili da izvuku snage prema sapanjskom kraju. Zatim slijede svakodnevne bitke za odbranu Zaseoka (gdje hrabro gine kapetan Senad), Nezuka, Goduša, Vitinice i Kovačevića. Četnike su ti napadi koštali stotine žrtava. U organizaciji odbrane, na ovom kraju Hajri su pomogli kapetan Džemail Spahić i kapetan Šemsudin Muminović, kasnije komandant Opštinskog štaba OS Zvornik. Hajrini borci: Babak, Bobe, Mujo i mnogi drugi često vrše uspješna ofanzivna borbena dejstva na teritoriji koje su pod kontrolom četnižkih snaga. u nekoliko navrata razbijena su neprijateljska utvrđenja u Ravnim Njivama, Brđanima, Odžačini, te djelovima Boškovića, Malešića i Šetića.

Teočak je dugo vremena bio u okruženju, ali četnici nisu žurili sa napadima na tom kraju računajući ionako da je to njihova teritorija. Za to vrijeme momci iz bošnjačkih sela tog područja, prikrivajući se, prolaze i priključuju se Hajri. Neki od njih upadali su u zasjede i doživjeli tragičnu sudbinu. Kada je bošnjačkom narodu teočanskog kraja zaprijetilo masovno odvođenje u konc-logore i druga stradanja, Hajro se sa vojskom probija u Teočak i organizuje odbranu koja do danas uspješno odolijeva elitnim jedinicama SAO Semberije i Majevice prekinuvši važnu komunikaciju Bijeljina - Priboj. Uviđajući snagu ustaničkog pokreta koji je izazvao nemir i nesigurnost u srcu četničke teritorije, Hajri se sa uvažavanjem počinju obraćati četničke vođe Dubajić, Mauzer i ostali - stalno nudeći pregovore i primirja.

I tu onda demonstrira vrhunsku vojnu i političku taktiku. Nastavlja s pregovorima ali istovremeno priprema velku “Majevičku oluju” oslobodilački slalom kroz četnička utvrđenja. Uz pomoć i sadejstva boraca sapanjskog kraja Hajrina vojska, iz dana u dan, ruši četnička uporišta: Laze, Čaklovicu, Čaire, Rastošnicu, Vsiljeviće, Zavid, Rožanj, Skakovicu. Time je obezbjeđena komunikacija Teočak - Goduš. Za oko 15.000 civila u teočanskom kraju to je postao put nade i spasa. Da nije bilo kapetana Hajre i njegovih momaka konc-logori bi bili dopunjeni sa novih 15.000 ljudi, od kojih mnogi ne bi ostali živi.
Na slobodnoj teočanskoj teritoriji organizuje se uzorna vojna i civilna vlast. Provodi se regrutacija i obuka mladih vojnika u tamošnjoj kasarni, vrše se pripreme za buduće oslobodilačke zahvate, jer čovjek Hajrinog kova nije mogao imati mira dok čitava Bosna ne bude slobodna. Autoru ovih redova, koji je jedini puna četiri mjeseca u sredstvima informisanja govorio o ovom nenadmašnom vojskovođi i čovjeku, koji ga je nazvao “umjetnikom rata” - u nekoliko je navrata pominjao svoju ogorčenost zbog toga što su mu neki “foteljaši” iz regionalne komande pripisivali da je sirovi seoski lider, buntovnik koji vodi neki svoj rat. Bio je to veliki moralni grijeh “birokrata” koji su u rat ušli, ako su uopšte ušli, kad je Hajro već iza sebe imao odbranjena i oslobođena prostranstva.

On je vodi svoj rat onoliko koliko je morao, jer da je čekao nekakav “zajednički rat” ne bi bile spašene desetine hiljada ljudi sapanjskog i teočanskog kraja, ne bi bilo slobodnih teritorija bez kojih se ne bi odbranila ni Sprečanska dolina, a može se pretpostaviti kakav bi to bio dodatni teret za branitelje Tuzle. Srećom, narod ga je dobro razumio i čvrsto mu je vjerovao. Legenda o kapetanu Hajri, kao spasitelju naroda i nenadmašnom vojskovođi, davno je prešla granice zvorničko-teočanskog ratišta. A legende ne nastaju i ne ostaju tek tako. Hajro je poginuo u najplemenitijoj misiji. Pokušao je da otvori koridor prema opkoljenom i napaćenom narodu Kamenice, onom narodu koji mjesecima umire od gladi i četničkih najezda, onim herojima koji su nadčovječanskim naporima očuvali veliku slobodnu teritoriju, koji su mjesecima apelovali, molili, zvali - a niko prije Hajre nije se našao da im pomogne.

Slučajna smrt (ako u ratu ima slučajne smrti) spriječila ga je da ne zada odlučujući udarac, već razbijenim agresorskim snagama između Sapne i Kamenice. Noć uoči pogibije - pjevao je sa čuvenim goduškim komandirom - Jusom Jusićem Bonzom pjesmu o “Zmaju od Bosne”. Kažu da ju je ponavljao bar deset puta. I imao je pravo da je pjeva, jer se u ovom ratu ponajviše približio legendi “Zmaja od Gradačca”.








 


 
 
 
   

26.10.2007.

Nesto od naoruzanja Armije RBiH

M76 M76 poluautomatska snajperska puska
Poluautomatska snajperska puška 7,9 mm M76 razvijena je početkom sedamdesetih godina u "Zastavi" na osnovu AP 7,62 mm M70, a kao nasljednik pušaka M48A i M69.

Proizvedena je u velikom broju i masovno je korišćena u svim sukobima na teritoriji bivše SFRJ.

Kao i sve druge snajperske puške, M76 je namjenjena za uništavanje važnijih pojedinačnih živih ciljeva na većim daljinama. Uspješno može dejstvovati do daljina od 1000 m, a najbolji rezultati se postižu na dometima do 800 m.

Puška M76 je bazirana na sistemu «Kalašnjikov», ali prilagođenom za snajperska dejstva i metak 7,9 mm. Oružje funkcioniše na modifikovanom principu pozajmice barutnih gasova i omogućava dejstvo samo jedinačnom vatrom.

Snajperska puška M76 se sastoji od: cjevi sa razbijačem gasova, gasne komore sa regulatorom gasova, sanduka sa rukohvatom i poklopcem, gasnog cilindra, mehanizma za okidanje, zatvarača sa nosačem zatvarača i klipom, povratnika, drvene obloge, kundaka, noža sa nožnicom, nišana, okvira i rezervnog alata i pribora.

Puška koristi snajperski metak 7,9 mm (7,92 x 57 Mauser) sa univerzalnim i obilježavajućim zrnom. Puni se okvirom kapaciteta 10 metaka. Praktična brzina gađanja je 30 metaka u minuti.

Pocetna brzina zrna je 730 m/s sa udarnom snagom od 3490 J(dzula).Brzina zrna nakon 300 m. je 554 m/s sa snagom udara od 1972 J(dzula) a na 1000 m. udarna snaga je 217 J(dzula) sto je 4 puta vise nego sto je potrebno da bi se eliminisao cilj.


Za nišanjenje se koristi optički nišan ON M76 sa uvećanjem 4x i osvetljenom končanicom, a zadržan je i mehanički nišan. Početkom devedesetih godina razvijen je  optički nišan M93 sa uvećanjem 6x, a na pušku se može postaviti i pasivni nišan 5x80.

Na oružje je moguće postaviti prigušivač pucnja, koji ne eliminiše zvuk projektila (jer se radi o nadzvučnom zrnu), ali otežava otkrivanje snajperiste.

Poluautomatska snajperska puška M76 korišćena je u svim sukobima na prostoru bivše SFRJ sa zadovoljavajućom efikasnošću. Kao i sva oružja sistema «Kalašnjikov» puška se pokazala kao izuzetno pouzdana i jednostavna za upotrebu i održavanje, čak i u rukama slabo obučenih strijelaca. Ipak, njene karakteristike, prije svega preciznost i ergonomija, nisu na nivou savremenih snajperskih pušaka.

Daljim razvojem puške M76 nastala je snajperska puška M91 u kalibru 7,62 x 54 mm, ali ovo oružje nije proizvedeno u značajnijem broju.

TAKTIČKO-TEHNIČKE KARAKTERISTIKE

Kalibar: 7,9 mm
Masa puške bez optičkog nišana: 4,6 kg
Masa optičkog nišana sa nosačem: 0,65 kg      
Masa praznog okvira: 0,23 kg
Dužina puške: 1135 mm
Dužina cijevi: 550 mm
Broj žljebova u cjevi: 4
Početna brzina zrna: 730 m/s
Kapacitet okvira: 10
Sila okidanja: do 2,5 daN
Maksimalni pritisak barutnih gasova: 3200 bar

 

 
 
M84 M84 Mitraljez / Puskomitraljez 7,62 mm
Mitraljez M84 kalibra 7,62 mm razvila je Zastava Kragujevac na osnovu ruskog mitraljeza PKM. Masovno je korišćen u svim ratnim sukobima na teritoriji bivše SFRJ, gdle je dobio nadimak "Sejač smrti".Kao i svi drugi mitraljezi, M84 je namjenjen za uništavanje neprijateljske žive sile, vatrenih sredstava, neoklopljenih i lako oklopljenih vozila, a može se koristiti i protiv niskoletećih ciljeva u vazdušnom prostoru. Nišanska daljina gađanja je do 1500 m, efikasan domet protiv otkrivenih ciljeva 1000 m.

Najbolji rezultati postižu se na daljinama do 600 m. Dejstvuje se kratkim rafalima (do 10 metaka), dugim rafalima (do 25 metaka) i neprekidnom paljbom. Teoretska brzina gađanja je 700 metaka u minuti, a praktična oko 250 metaka u minuti.

Mitraljez M84 koristi municiju 7,62x54R sa običnim, teškim, probojno-zapaljivim, obilježavajućim i probojno-zapaljivo -obilježavajućim zrnom. Početna brzina zrna je 825 m/s. Mitraljez se hrani uz pomoć redenika kapaciteta 50 metaka. Redenici se mogu nastavljati, a složeni su u municijske kutije kapaciteta 100 ili 250 metaka. Municijska kutija sa 100 metaka se može postaviti na nosac sa donje strane sanduka mitraljeza.

Kada se nalazi u ulozi mitraljeza, M84 se postavlja na postolje - tronožac. Postolje obezbeduje bolju stabilnost prilikom gadanja, znatno povecava preciznost vatre i omogucava dejstvo protiv ciljeva u vazduhu. U ulozi puškomitraljeza, M84 dejstvuje sa sklapajucih nožica.

Za nišanjenje se koristi mehanički nišan, optički nišan ili pasivni noćni nišan. Zadnji mehanički nišan ima podeljke obilježene brojevima od 0 do 15 - vrijednost svakog podeljka je 100 m, a podeljak 0 se koristi za gađanje ciljeva u vazdušnom prostoru. Optički nišan ON M80 omogućava nišanjenje na daljinama do 1500 m, određivanje približne daljine do cilja i mjerenje vertikalnih uglova. Pasivni nišan PN 5x80 koristi se za nišanjenje i osmatranje bojišta noću.

Mitraljez M84 poslužuju tri vojnika - nišandžija, pomoćnik i donosilac. Na maršu se transportuje u vozilu, a u borbi ga nosi posluga.

U borbenim dejstvima M84 je pokazao izuzetnu efikasnost, ubojitost i preciznost. Pored toga, karakterišu ga pouzdanost i jednostavnost za održavanje i upotrebu.

TAKTIČKO-TEHNIČKE KARAKTERISTIKE

Kalibar: 7,62 mm
Masa mitraljeza sa nožicama: 10 kg
Masa mitraljeza sa postoljem: 15 kg
Dužina mitraljeza: 1175 mm
Dužina cjevi: 660 mm
Nišanska linija: 663 mm
Masa cjevi: 2,6 kg
Masa redenika sa 100 metaka:  3,8 kg
Masa redenika sa 250 metaka: 9,4 kg
Teoretska brzina gađanja: 700 met/min
Početna brzina zrna: 825 m/s
Posluga: 3

 

 
 
 
M77 M77 Oganj SAMOHODNI VIŠECjEVNI LANSER RAKETA 128 mm
Razvoj jugoslovenskog samohodnog višecevnog lansera raketa M77 Oganj trajao je od 1968. do 1977. godine. Prototip je prvi put javno prikazan na vojnoj paradi 1975. godine, a serijska proizvodnja otpočela je pet godina kasnije.

Višecjevni lanser raketa postavljen je na vozilo FAP-2026 BDS/A sa posebno izvedenom platformom. Na zadnjem djelu platforme ugrađen je lanser sa 32 cjevi kalibra 128 mm, čije pokretanje po pravcu i elevaciji obavljaju elektromotori. Polje dejstva po azimutu je 180°, a vrijeme neophodno za navođenje lansera je manje od 45 sekundi. Sistem za pokretanje po visini obezbeđuje postizanje maksimalne elevacije od 50° za manje od 70 sekundi. Za nivelaciju (dovođenje u horizontalni položaj) lansera koristi se poseban sistem, čiji je opseg rada +/- 6° po uzdužnoj i +/- 10° po poprečnoj osi, a vrijeme nivelisanja po obje ose je oko 20 sekundi.

Pri gađanju i dopunjavanju lansera, sistem za oslanjanje vozila sa isključuje pomoću četiri stope. Vrijeme spuštanja stopa do maksimalnog položaja je manje od 18 sekundi.Na prednjem djelu platforme (iza kabine vozila) nalazi se punjač sa 32 rezervne rakete. Punjač obezbeđuje poluautomatsko punjenje lansirnih cjevi za nešto više od tri minuta. Vrijeme potrebno za lansiranje dva punjenja (64 rakete) sa istog vatrenog položaja iznosi 6,5 minuta.

Platforma sa lanserom ima sklopiv sistem za zaštitu od meteoroloških utjecaja. Kada je zaštita navučena, vozilo M77 Oganj podsjeća na običan kamion, što doprinosi maskiranju.

Za gađanje iz višecjevnog lansera raketa koriste se trenutno-fugasne rakete M77, a razvijene su i rakete sa kasetnom bojevom glavom sa bombicama kombinovanog dejstva i rakete sa kasetnom bojevom glavom sa protivtenkovskim minama. U bojevu glavu razorne rakete ulivene su 2562 čelične kuglice mase 0,103 kg i 430 kuglica mase 0,443 kg. Dimenzije lijevka na cilju iznose 2,10 x 0,35 m. Raketni motor radi 1,82 s i za to vrijeme ubrza raketu do 750 m/s. Maksimalni domet je 21.000 m.

Za samoodbranu od napada iz vazdušnog prostora, Oganj je naoružan protivavionskim mitraljezom kalibra 12,7 mm Browning M2HB ili M87 NSVT, postavljenim na krov kabine vozila. Za odbranu od napada sa zemlje, posada pored ličnog naoružanja na rasplaganju ima i ručni bacač M79 Osa.

Sistem M77 Oganj je sa velikom efikasnošću korišćen u ratnim sukobima na teritoriji bivše SFRJ.

TAKTIČKO-TEHNIČKE KARAKTERISTIKE

Kalibar: 128 mm
Broj lansirnih cjevi: 32
Borbeni komplet: 64 rakete
Posada: 5
Borbena masa: 22400 kg
Masa praznog vozila: 17300 kg
Dužina vozila u marševskom položaju: 8,4 m
Širina vozila u marševskom položaju: 2,49 m
Visina u marševskom položaju: 3,1 m
Masa rakete: 67,1 kg
Masa bojeve glave: 19,53 kg
Polje dejstva po pravcu (ručno): 185°
Polje dejstva po pravcu (automat. i poluaut.):  180°
Polje dejstva po elevaciji: 0 - 50°
Površina dejstva trenutno fugasne BG: 0,36 ha
Površina dejstva kasetne BG: 1,1 ha
Vjerovatno skretanje po pravcu na max dometu: oko 170 m
Vjerovatno skretanje po daljini na max dometu: oko 125 m
Maksimalna brzina kretanja vozila: 80 km/h
Temperaturni opseg upotrebe: -30 do +40 °C

 

 

 
 
 
orkan M87 Orkan SAMOHODNI VIŠECJEVNI LANSER RAKETA 262 mm
Razvoj raketnog sistema Orkan započeo je 1980. godine kao zajednički projekat Jugoslavije i Iraka. Ispitivanja prototipova završena su do 1985. godine, a dvije godine kasnije prvi lanseri su isporučeni JNA.Raketni sistem M87 Orkan namjenjen je za vatrenu podršku jedinica ranga korpusa i armije. Efikasan je protiv žive sile, oklopnih vozila, a može se koristiti i za protivoklopno zaprečavanje.

Lanser je postavljen na šasiju terenskog automobila FAP 3232 BDS/A, konfiguracije 8x8. Vozilo ima masu 15.000 kg, dok je borbena masa 32.000 kg. Za pogon se koristi dizel motor snage 235 kW, sa direktnim ubrizgavanjem. Pokretljivost van puteva je poboljšana ugradnjom sistema za centralnu regulaciju pritiska u pneumaticima. Petočlana posada smeštena je u klimatizovanoj kabini u prednjem djelu vozila, a na zadnju platformu je postavljen 12-cevni lanser. Polje dejstva lansera po pravcu je 220°, a po elevaciji od -0,5° (+22° iznad kabine vozila) do +56°. Pre gađanja spuštaju se četiri stope radi isključivanja sistema za oslanjanje vozila, a poseban sistem zatim vrši nivelaciju (dovođenje u horizontalni položaj) platforme sa lanserom. Upravljanje svim sistemima je daljinsko i posada ne mora da napušta kabinu vozila prilikom gađanja.

Raketa R-262 M87 Orkan je razvijena u dvije varijante – sa kasetnom bojevom glavom sa kumulativno-parčadnim bombicama i sa kasetnom bojevom glavom sa protivtenkovskim minama.

U kasetnoj bojevoj glavi sa bombicama nalazi se 288 kumulativno-parčadnih bombica (submunicije) koje na visini 800 do 1000 m izbacuje pirotehničko punjenje. Površina razbacivanja submunicije je oko 2 hektara, a radijus ubojnog dejstva svake je 10 m. Kalibar bombice je 40 mm, probojnost 60 mm pancirnog čelika, a masa 245 grama.

Kasetna bojeva glava sa protivoklopnim minama se sastoji od 8 čeličnih kontejnera sa ukupno 24 mine. Pad kontejnera usporava padobran, a nakon 2,5 sekunde iz kontejnera se izbacuju mine koje padaju stabilisane uz pomoć četiri krilca. Kalibar mine je 105 mm, masa 1,8 kg, probojnost 40 mm. Upaljač je nekontaktni - reaguje na promenu magnetnog polja, a mina se samouništava nakon 24 časa.

Domet rakete reguliše se promjenom elevacije lansera i aktiviranjem vazdušnih kočnica na raketi. Minimalni domet je 5 km, a maksimalni 50 km. Rakete se ispaljuju pojedinačno ili rafalno.

26.10.2007.

Brcko

Brcanski front - Selam cete mojoj staroj majci...

Nakon toliko heroja dolaze novi, sjajni momci koji pokazuju nevidjenu sposobnost i hrabrost na koridoru. Za par mjeseci oni izrastaju u strasne ratnike. Sjecam se kako je u povlacenju zbog puno ranjenih trebao ostati jedan borac za odstupnicu. Ostao je Zijad Kandic. Borci su krenuli i iza sebe culi pjesmu: Selam cete mojoj staroj majci…U noci se prolamalo, uz stektanje mitrazljeza, Zijadovog…

Brcaci ne mogu biti mirni. Cetnici opet jurisaju na koridor. U Brcko sam prije Nove godine usao sa nekom vlagom u zraku, sa sipljivim vremenom za koje ne znas da li pada kisa ili se tek tako vlaga spusta na odjecu i kvasi je. Ulazak mi je bio nekakav sumoran, tuzan. Nakon pola godine odsustva ne znas da li ce svi ljudi, svi oni sjajni borci koje si ostavio biti jos uvijek u zivotu. Prokletstvo toga iscekivanja dopratilo me do slobodnih dijelova Brckog.Tamo u Rahicu, sve gotovo kao nekad. Smjene vojnika koje se ubrzano trpaju na kamione. Poneki idu sa pjesmom, mnogi uglavnom veseli, kao da idu na kakva slavlja. Opet u Brckom sve funkcionira, sve je jasno i vrijedni ljudi imaju gotovo svega.Sejo Hasanic, direktor je i glavni urednik Radio Brckog, a novinar kad zatreba. Docekao me je kao starog prijatelja. Slusao sam ga i zapitkivao za ljude koje sam znao. I cuo sam, na vecinu mojih pitanja odgovarao je:

>>On je dobro, on je citav, on je ovdje, juce sam ga sreo<<…Ti Sejini odgovori vracali su mi raspolozenje.>>U Brckom je zivot jos jaci otkako je rata,<< govorio Sejo. >>Petsto beba rodjeno je bez ginekologa. Porodjaji su obavljani po garazama i podrumima. Zivot se obnavlja, a u Brckom svi su do sada pominjali dr Ivana Hudolina, uz sve postovanje, malo ko kada pominje Nedreta Mujakanovica, sto je imao cak 1.300 hirurskih intervencija bez anastezije.<< Bio sam gost kod Seja i njegovog rodjaka, dobrog borca 108.Slavne brcanske brigade Mirsada Hasovica Lava. Mirso je Sarajlija, spremao se ici prema Sarajevu. Kaze i njemu je, kao mnogima borcima u Bosni i Hercegovini, velika zelja da se dodje boriti na sarajevskom ratistu.Govore mi o svom komsiji, Mehmedalija se zove. Nedavno razmijenjen iz logora Batkovic pricao im je pricu da su ga posebno tukli kad bi rekao kako se zove:>>Malo ti Mehmed pa jos i Alija<<! 

Govore mi o snimatelju Suadu Alicu, mladicu iz Radio i TV Brckog, sto je sve unistene tenkove snimio. Jeste, Srbi su uvijek voljeli gledati TV Slobodno Brcko jer vise vjeruju ovoj strani. Kako ce i vjerovati svojima kada njihov zapaljen tenk prikazu uz komentar na TV Novi Sad da >>to gori muslimanski celik<<. Uostalom, vise niko i ne broji koliko tenkova su do sada unistili borci 108. Slavne. Obradovalo me sto je Tendi, cuveni lovac na tenkove jos ziv i zdrav, sto se ne da. Sreo sam u jednoj malehnoj kafanici Talona, rekao sam mu da ga selami njegov Ibrahim Hadzimurztovic, onaj slavni Brcak sto sad rane lijeci u Zenici. Talon jos uvijek djecak obradovao se tome. Gledao sam u nogu ovog djecaka heroja brcanskog. Stopala nije bilo. Izasao je i cuo sam ga kako govori: >>Javio mi se moj Ibre. Samo on zna kako smo mi ratovali na Dizdarusi<<. Rekli su mi da cesto zeli natrag, prema rovovima i takav, bez stopala.

Na Dizdarusu vise ne moze. Svi oni prigradski dijelovi pali su u ruke cetnika. Nase borce odgurnuli su od koridora jos 800 metara natrag. Linije su na mnogim mjestima stare, na toj, strani ispred Omerbegovace i Dizdaruse, Lickog Mosta i Suljagica Sokaka, zaustavljeni su cetnici pred Brckom. Premada su tu svoju Pirovu pobjedu ostvarili, cetnici ne imaju nikakve razloge za slavlje. Sa oko 400 svojih boraca platili su cijenu prosirenja koridora za tih 800 metara. Unisteno im je cak 14 tenkova, jedan nov zarobljen, a osteceno jos petnaestek oklopnjaka. Danas su i jedni i drugi na cistini. Sve je ravno, nigdje ni jedne kuce. Ne postoji nacin da se izadje iz beskrajnog blata posavske ravnice. U teskim kisama sto se spustaju na Brcko borci tonu u blato po pola metra. Cetnici plivaju u vodi kao i borci Slavne 108.brigade. Danas ih nakon tih guranja oko koridora mole >>Hej Muslimani, zapucajte makar malo, ili gonite odavde vi nas ili cemo mi vas.<<  

                       5000 POGINULIH BRCANSKIH SRBA     

U Brckom su nestale gotovo citave srpske porodice, nestaju muske glave. Strvicne su razmjere njihove pogibije. U Grbavici su ukopani u sami beton, ali Srbi iz ovog sela su prosto nestali. Od 150 vojnosposobnih, ostala su samo cetiri mladica. Oko pet hiljada Srba Brcaka je progutao rat koji su objavili svojim komsijama Muslimanima. Nakon stravicnog genocida herojski otpor napravio je od zlocinaca tragican narod. Sta li su mislili?I na nasoj strani stravicni su gubici. Posjecivao sam sehidska groblje u Brckom. Nesto vise od 700 boraca dalo je zivot za slobodu i osvetu zbog genocida.

>>To nije sve, niko ovdje ne misli stati<<, govori mi jedan borac. Kako uopce mogu ovako misliti, ja to ne znam, niti ce mi biti jasno. Ali nakon 4.000 ranjavanja ne ima brcanskog borca koji ne sanja povratak na linije. Rane nisu jos ni zacijelile, a oni bi u borbu. Znam samo jedno, da se Brcko ne da i da se ovaj narod nece dati.Primjecujem, za razliku od proslih svojih dolazaka, da su se Brcanke pocele dotjerivati kao nekad, da ima u slici ovog naroda nesto sto pocinje liciti na onu staru sliku.U Brckom je dugo bio mir Posavine. Dugo nije pucalo previse. Ispod prozora kuce gdje sam gost Sejin prolaze ljudi, mesnica radi u podrum gdje ljudi pricaju glasno I veselije. Iza kuce je covjek istresao iznutricu zaklanog teleta.
Duga je noc ko stvorena za price. Saznajem I da su starog covjeka Franciku, sa njegovom zenom ubili na Brodu. Jedini su stariji stanovnici sto su se htjeli vratiti na svoje. Onda su upali cetnici i objesili ih.

GOLOBRADI VETERANI

 I sada po prvim linijama gadjaju granatama. Oni ovdje bez tenkova ne smiju krenuti. A i kad krenu, kao u mozda najzescoj ofanzivi od svih ratista Bosne, u najvecoj bici od svih bitaka sto se odigrala za sedam dana jula prosle godine u Brckom, onda upotrijebe ogroman broj tenkova, kao tada, cak 68. I urade tek malo posla. Toliko da traze povratak na staro.
Onda u Brki srecem mladice iz slavnog samostalnog bataljona >>Enver Pamukci<<. Oni su u toj zestokoj ofanzivi cetnika izdrzali glavni udar na Bajicima. Njihovi golobradi mladici pokazali su se kao veterani. Komandant Amir Smajlovic za koga bi moj prijatelj rekao da je >>zmija<<. Sve je jasno kod njega i sve se zna. Celicna disciplina i asketizam. Uostalom ima mladica borca sto je iskako pred tenkove. Envera Pamukcica, brcanskog heroja treba uvijek osvjetljavati. Nigdje je kao u Brckom nisam vidio cudo zvano Armija Bosne i Hercegovine.

Nakon toliko heroja dolaze novi, sjajni momci koji pokazuju nevidjenu sposobnost i hrabrost na koridoru. Amir Smajlovic me upoznaje sa cuvenim Gasjijevim momcima. Ocito je ne poznaju me. Za par mjeseci oni su izrasli u strasne ratnike. Prosto ne mogu da vjerujem da je takva mladost zaustavila toliku cetnicku silu. Tu su oko mene, ponekad se vrijedjaju na svaku sitnicu, jasno se vidi njihova mladalacka nervoza I korak ratnika. Njihov komandir u interventnoj ceti je Faruk Gasi i ima tek 23 godine. On ce mi nakon svega ipak biti olicenje vodje ovih golobradih heroja. Oni su u dva navrata na Koridoru napravili dzumbus cetnicima. O njima ce mi kroz tu akciju kasnije pricati Faruk Gasi. Konacno stizu dva veterana i ja se bolje snalazim. Semso Pekic danas je komandant slavnog i bataljona, a njegov je zamjenik kapetan Rasid Zizic. Semso je ranjen u ruku, lakse, isti osmijesi njega i kapetana Zizica vratili su me u vrijeme prije par mjeseci kad sam ih posjetio. Semso i Kapetan povukli su se posljednji sa Suljagica Sokaka i Lickog Mosta. Zovu ih >>Duo fatalisti<<. Poceli smo o tome. Koliko su do sada rizikovali. Kako je moguce da su jos citavi i zivi. Kapetan Zizic to objasnjava ovako:

CUDA ZIVOTA, CUDA HRABROSTI

 >>Kad smo izvlacili Rifata Muminovica ranjenog borca bilo je pakleno. Tuzlaci su popustili na linijama i odjednom su nam cetnici, cak i sa tenkovima bili iza ledja. Morali smo na trag. Rifat je bio tesko ranjen i trebalo ga je pazljivo nositi, ali on je groznicavo zelio ostati da bi nas postedio. Nisam dozvolio. Bio sam spreman pucati na svoje samo da ga ponesu. Nakon toga gadjaju nas sa pet granata iz BST-a i sve promasuju. Sad znam i to sam im govorio, Rifet je umro, rahmet mu dusi, ali da smo ga ostavili prva bi nas pogodila, od prve bi poginuli.<<Dogadjaju mu se teske stvari, kaze , kao jednom prilikom kad ga zove glas djecaka i pita: >>Ima li cika Rasida. Obisao sam sve dzamije i sve bolnice i mog oca ne ima. Gdje je?<< Ako mi neko tvrdi, >>govori Rasid, svog mrtvog borca, ja cu mu reci da je heroj.<<Kapetan je nesto ruznijeg raspolozenja i vracaju mu se svakakve slike. Semso se ne da i dalje ga duh ne napusta.>>Nama u Tuzli kazu, vi ste Brcaci gospoda, ponasate se ko da imate sve, a ustvari ne imate nista

<<, smije se Semso, >>a ja im odvracam: >>Covjek kad izgubi malo, puno zeli, kad izgubi sve kao mi ne ima za cim da zali i ne trazi nista<<.Tvrdi mi Semso da su momci u vodi do grla, ali da se ne daju. Moral je na visini, ko ne vjeruje neka kaze cetnicima. Jer, kaze da znaju cetnici sta im ovdje misle, sa cvijecem bi ih docekali dok je to nevrijeme.Sjecam se, price o tome, kako je u povlacenju zbog puno ranjenih trebao ostati jedan borac za odstupnicu. Ostao je Zijad Kantic. Borci su krenuli i iza sebe culi pjesmu:>>Selam cete mojoj staroj majci<<… U noci se prolamalo, uz stetkanje mitrazljeza, Zijadovog. Znaju Semso i Kapetan Rasid tog borca i znaju da u ratu za prokleti koridor treba uzmicati, jer na krajau balade, znaju, oni ce natrag, ali tada nece biti cetnika sto ce moci zaustaviti njihov povratak u Brcko, u domove.Konacno, bio sam tog dana u Donjem Rahicu i cuo bubnjeve. Kobajagi, spremali su se malobrojni navijaci, cesto starijih ljudi sto smije napustiti slobodnu teritoriju Brckog i nesto ranjenih. Njima je slobodan odlazak na zajednicki >>domaci teren<<

za Brcko i Gradacac u Srebreniku, mirnom i slobodnom gradu. Tamo se igra fudbalsko prvenstvo Tuzlanskog okruga. Sada je pauza. Ali ponekad se odigra obican susret, da se ne zaboravi na obican svijet i zivot. Kad su nedavno igrali Brcko i Gradacac, bilo je interesantno. Brcaci nose plave, a Gradaclije srveno-bijele dresove. Sa brcanske strane dopiralo je plavi, plavi!!! Sa gradacacke: >>Zeleni, zeleni<<!!!Heroji imaju pravo na slobodu i zivot nakon svega.

 

 
 
   
26.10.2007.

Bosanski Rendzeri

BOSANSKI RENDZERI

  Pripadnici ove jedinice moraju biti prije svega psihofizicki spremni i odani svojoj jedinici  i zadatku odnosno misiji koja je postavljena. Nastanak  samog naziva ”rendzers”.Naime naziv ”rendzer” potice od poznatog starjesine americke vojske tokom rata 1774. Godine koji se zvao Rodzers .Po njemu su ime dobili ”Rodzersovi rendzeri ”,tada jedinica osposobljena za izvodenje posebnih dejstava.

Moze se reci da su se od tada poceli selektirati vojnici na one koji su imali bolje takticko – tehnicke osobine, odnosno koji su mogli izvrsavati zadatke u slozenijem borbenom okruzenju.
Ta tradicija nije se prekidala kroz cijelu daljnju historiju, tako da su i u Drugom svijetskom ratu, rendzerske redinice odigrale veoma znacajnu ulogu.Narocito treba istaci historijski dogadjaj u Normandiji, gdje je peti bataljon uspio da probije liniju na Normandiji, sto je omogucilo saveznickim snagama da ostvare svoju misiju na ovom podrucju.To, u svakom slucaju, nebih bilo moguce postici bez posebno odabranih vojnika, odnosno vojnika koji su bili osposobljeni za izvodjenje takvih misija.Nase rendzerske jedinice imaju bogato iskustvo iz rata, i njeni pripadnici su uglavnom bili izvidjaci i diverzanti.

U sastav ”Rendzera” usli su nekadasnji pripadnici Armije RBiH sa prostora cijele BiH.U tim pocetnim godinama izgradnje Rendzerskog bataljona, pogotovo u 1997. I 1998. Godini dosla je do izrazaja invidualna motivacija svih pripadnika za nesto novo, sto se na ovim prostorima nazvalo ”rendzer”.Tako da niti jednog trenutka ti vojnici, bez obzira koliko da je bilo psihofizickih naprezanja ili odsustvovanja od kuce u toku obuke, nisu odstupali od zadataka, odnosno misija koje su dobili. Prije nego sto se stupilo u izgradnju ove jedinice, postavljeni su odredjeni uvjeti odnosno standardi po kojima su njeni pripadnici trebali da budu osposobljavani. Ne moze se tek tako neko nazvati posebnim odnosno specijalnim.

Za to treba ostvariti odredjene preduvjete. Trebalo je na samom pocetku krenuti o dosnova izgradnje nasih pripadnika, prije svega njihova individualna osposobljenost u obicnim zadatcima, koje svaki pjesadinac mora da realizira, a tek onda da se kroz realizaciju ostalih sadrzaja stekne epitet u pravom smislu te rijeci – jedinice za posebnu namjenu.
Tako je individualna obuka , obzirom da se radi o pojedincima, bila upravo koncipirana u pocetnom dijelu i fokusirana na ta podrucja, a kasnije se, u drugoj fazi obuke koja je bila provedena pod okriljem americke kompanije MPRI, pocelo sa specijalistickim sadrzajima obuke, kao sto su, alpinizam, borbeni testovi prezivljavanja na vodi i operacije savladjivanja expertivnim metodama rijeke, vodenih prijelaza i slicno.Morao je postojati jedan kontinuitet izgradnje, od lakseg ka tezem, te standardi koji su uspostavljeni nikada nisu limit, odnosno ogranicenje.

Teznja je da se ti standardi koji su do sada uspostavljeni, u potpunosti dostignu i na kraju prevazidju.

INDIVIDUALNI STANDARDI

Osnovni individualni standardi odnose se na fizicke predispozicije odnosno kondicione sposobnosti. To su: Izvodjenje 52 skleka u dvije minute, 62 trbusnjaka , trcanje 3 km za 13 minuta i 53 sekunde,
u opremi za kondiciono vjezbanje.zatim, trcanje u formaciji na 8 km  za 40 minuta, marsiranje 20 km
za 3 sahata i 6 minuta sa 18 kg na ledjima. Treba takodje istaci borbeni test prezivljavanja na vodi, koji je izuzetno zahtjevan, prije svega kondiciono, jer se radi u 3 dijela. Prvi dio je skok sa 3 metra u punoj opremi sa puskom i zavezanim ocima, drugi dio je skok u vodu i oslobadjanje od opreme prije izranjavanja, te treci, najzahtjevniji u tom dijelu testiranja je plivanje u punoj opremi  sa puskom na 15 metara, sto iziskuje izuzetno dobru kondicionu pripremljenost i plivacku osposobljenost svakog pojedinca.

Slijedeci dio su rendzerski zadatci, koje bih svaki pripadnik morao da zadovolji, a koji se odnose na naoruzanje koje posjeduje jedinica. To znaci da svaki rendzer mora biti osposobljen da rukuje bilo kojim naoruzanjem koje se nalazi u okviru jedinice, mada se planira da u narednom periodu nastavi individualno osposobljavanje za koriscenje sredstava koja ne posjeduje ovaj bataljon, a koja bih se eventualno mogla koristiti pri izvodjenju borbenih dejstava.
Rendzerski zadatci se ticu i takticke sposobnosti. Svi bih trebali da budu osposobljeni za procjenu udaljenosti, prikupljanje i podnosenje informacija o neprijatelju, izuzetno kvalitetno licno maskiranje i maskiranje licnog naoruzanja. Istaknimo i slijedece zadatke, na terenu, sa kartom i kompasom, kao sto su

– odredjivanje azimuta, odredjivanje lokacije, usjeveravanje karte, odredjivanje nepoznate lokacije upotrebom resekcije i prijesjecanja pravca, navigacija od jedne do druge tacke.

Zatim, koriscenje karte i koordinomjer – odredjivanje koordinata i nadmorsku visinu datog terena, mjerenje udaljenosti, odredjivanje i pretvaranje azimuta, odredjivanje nepoznate lokacije upotrebom resekcije i presjecanja pravaca. Takodje, u zadatke spada i uvjezbavanje preventivne medicine.Mozda ovi standardi ne izgledaju preobimno, odnosno prezahtjevno, medjutim, oni moraju biti realizirani u odredjenom vremenskom periodu, sto znaci da zahtjevaju punu, prije svega psihicku, odnosno mentalnu pripremljenost svakog pripadnika da realizira ovako sirok spektar standarda za ograniceno vrijeme. Radi se o kvalifikacijama koje se izvode u samo 3 dana po 8 radnih sahata za svaki dan, tako da je vrlo tesko zadovoljiti kompletan ovaj spektar standarda, u cemu se i ogleda tezina ovih standarda.

OPREMA RENDZERA

Obzirom da je misija rendzera, prije svega, izvodjenje konvencionalnih operacija, odnosno operacija posebne namjene, njihova oprema mora biti prilagodjena tim standardima. Oni su trenutno u potpunosti opremljeni za izvodjenje konvencionalnih operacija, sto znaci da imaju svu neophodnu opremu za pripadnike lahke pjesadije. Posjeduju individualnu opremu, te dodatnu za snajperske timove, potom kamuflaznu opremu i dio donirane opreme kao sto su laserski mjeraci daljine sto je neophodno za izvodjenje individualnih zadataka na nivou bataljona. Od individualne opreme koristi se i oprema u alpinizmu, odnosno oprema koja se koristi u zracno – napadnim operacijama. Inace, sirok je spektar opreme koju koriste rendzeri. Svaki od njih ima i ranac, kisno odijelo, odnosno kompletnu opremu koju koristi svaki pripadnik OS RBiH.
Medjutim, razlika je u tome sto se od njih trazi da izvrsavaju misije drugacije namjene nego sto to rade druge jedinice pjesadije OS RBiH. Ovdje se radi o ciljevima takticko – operativne dubine, tako da je sama obuka mnogo zahtjevnija, nego sto je to u ostalim jedinicama, a oprema se koristi ista kao sto je koriste druge jedinice. Potreban im je i pasivni uredjaj za osmatranje, kao i naocale PV7.

Ali, treba naglasiti da je cilj i znacaj obuke upravo u tome da se rendzeri sa sto manje opreme osposobe za izvodjenje slozenih zadataka. Predvidjeno je da se uskoro realizira i takozvani segment prezivljavanja, gdje ce se bez naoruzanja i odredjene opreme morati izvoditi pojedine operacije, kako bih se izvrsilo osposobljavanje u pronalazenju hrane u prirodi, pravljenju sklonista i slicno. Tako se i kroz razne procedure pokusavaju nadomjestiti nedostatci u opremi kakvu posjeduju savremene armije u svijetu.

JEDAN UOBICAJEN DAN RENDZERA

Svakodnevnica jednog rendzera zavisi od intenziteta i sadrzaja obuke koja se izvodi.Taj dio obuke se mora podijeliti u tri dijela: Izvodjenje obuke u okviru kasarne, izvodjenje obuke na terenskim uvjetima, te obuka u rotaciji.Samo angaziranje pojedinca zavisi od oblika izvodjenja obuke.

Kada je rijec o izvodjenu obuke u kasarni, provodi se na slijedeci nacin: ustajanje u 6 sahata, nakon cega pocinje jutarnje vjezbanje, dorucak i jutarnja smotra koja traje od 07 i 40 minuta do 08 sahata. Prije smotre vrsi se kompletna inspekcija naoruzanja, cistoce opreme, kontrola prostorija, te se koristi prilika za dodatnu smotru odnosno informiranje. U toku jedne hefte su standarnizirane odredjene aktivnosti koje cijeli bataljon realizira zajedno.Slijedi 1 do 2 sahata kondicionog vjezbanja, zavisno od problema kondicioniranja. Ukoliko se radi o podizanju kardiovaskularnih anala odnosno kardiovaskularnih sposobnosti pojedinaca, izvode se 2 sahata kondiciona vjezbanja sa intenzivnim programom kondiciranja, naprimjer, trcanje u formaciji na 8 km, cemu predhodi zagrijavanje.

Ako se radi o preprekama samopodizanja i to se realizira na isti nacin, nakon cega slijedi takticka obuka u naoruzanju, kao i svi ostali sadrzaji obuke koji se realizuju u toku jednog radnog dana. Ti sadrzaji  traju do 13 sahata nakon cega slijedi rucak i odmor. Potom se nastavlja poslijepodnevna obuka koja je obavezna za sve i traje do !7 sahata i 30 minuta odnosno 18 sahata i 15 minuta, zavisno od sadrzaja obuke. Ono sto svaki pojedinac ima za prioritet obuke kao zadatak u toku jednog dana je odrzavanje i briga za njegovu opremu, sto znaci da svaki od njih najmanje 1 nastavni sahat dnevno provede na odrzavanju svoje licne opreme.

U terenskim uvjetima, takodjer sve zavisi od sadrzaja obuke u kojem se rendzeri  obucavaju. Naprimjer, kada je vrseno izvodjenje obuke na vodi , ustajalo se u 05 sahata, a organiziran je takav sadrzaj kondiciranja koji se znatno razlikovao od kondiciranja u kasarni. U svakom slucaju kondiciranje je bitan segment u isticanju obuke vojnika sa raznim sadrzajima koji se prilagodjavaju taktickoj obuci koja se trenutno realizira. Svi sadrzaji obuke pocinju sa individualnom obukom koja je nezaobilazna i koja je osnov za kolektivnu obuku. Bez detaljno i kvalitetno izvedene individualne obuke koja je usmjerena na izvrsenje, sigurno da nejma uspjesnosti u realizaciji i kolektivne obuke.

DOBROVOLJCI SVJESNI NAPORA

Do sada su rendzeri, pored centra za borbenu obuku, izvrsavali i zadatke u lokalnom podrucju obuke
u Pazaricu, na Jablanickom jezeru, Bjelasnici i drugim podrucjima. U narednom periodu predvidjena je obuka na sirem podrucju Federacije BiH, jer njihova misija i nije ogranicena na jedno odredjeno podrucje. Vrijedi istaci ovom pirlikom i pomoc MPRI, koji je u kontinuitetu prisutan u rendzerskom bataljonu, sto je doprinjelo kvalitetu realizacije kompletne obuke.

Njihovo prisustvo je pomoglo uspostavljanju temelja za neke naredne generacije rendzera OSBiH. Svu u bataljonu, vojnickog sastava, su iskljucivo dobrovoljci, svjesni svih naprezanja i zalaganja koja se pred njih postavljaju. Jedan od pokazatelja njihove istrajnosti je sto niti jedan pripadnik ove jedinice nakon zavrsne rotacije, koja je bila intenzivna, nije napustio jedinicu. Dakle, satisfakcija uvijek dolazi na kraju kada rendzer vidi rezultat. Tako se polahko uspostavlja duh odnosno imidz jedinice, i standardi postaju bitni, a ne samo puki rad jedinice.

 

 
 
   
26.10.2007.

Armija BiH

1991. OSNIVANJE PATRIOTSKE LIGE BIH

SDA je pripremila odbranu BiH. Istina cak i sam rahmetli predsjednik Izetbegovic je do jeseni 1993. govorio o organiziranom narodu, no vec u proljece 1994. dilema nije bilo - SDA se jedna i jedina pojavljuje kao ekskluzivni osnivac svih pokreta bosanskog otpora. Zapravo: i Zelene beretke i Patriotska liga vuku korijene iz ove stranke. Sedmog i osmog februara 1992. godine, u selu Mehurici kod Travnika, odrzano je vojno savjetovanje koje ce kasnije ponijeti epitet historijsko, a na kome su se sastali komandanti regionalnih stabova i dio Glavnog staba Patriotske lige BiH. Cilj savjetovanja bilo je usaglasavanje planova po regijama i podjela zadataka za naredni period. Priprema ovog skupa pocela je krajem 1991. godine
General Sefer Halilovic tvrdi: "Sedmog i osmog februara 1992. godine, u selu Mehurici kod Travnika, odrzano je vojno savjetovanje koje ce kasnije ponijeti epitet historijsko, a na kome su se sastali komandanti regionalnih stabova i dio Glavnog staba Patriotske lige BiH. Cilj savjetovanja bilo je usaglasavanje planova po regijama i podjela zadataka za naredni period. Priprema ovog skupa pocela je krajem 1991. godine, kada sam svim stabovima na terenu poslao uputstvo: Zadaci RVS. Bio je to dokument kojim su, pored ostalog, udareni i temelji domacoj namjenskoj industriji. Kada smo se sastali, podnio sam uvodno izlaganje o tadasnjoj vojnoj i politickoj situaciji i procjenu i ocjenu buduce strategije. Osnova ovog izlaganja na savjetovanju je prihvacena i sazeta u prve dvije tacke najvaznijeg dokumenta PL-a: Direktive za odbranu suvereniteta Republike Bosne i Hercegovine. Izlaganje i izvjestaji komandanata, neposredna razmjena misljenja i saznanja, kompletirali su ovaj dokument, koji je zavrsen 25. februara u Sarajevu. U pripremi i realizaciji dokumenta, kao i u vodjenju skupa u Mehuricima, kao savjetnici su mi pomagali Rifat Bilajac i Zicro Suljevic. No, Direktiva je moj rucni rad: u rukopisu je i umnozena, tek kasnije prekucana i dostavljena komandantima regionalnih stabova."

ARMIJA REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE

Zvanicno, nastala je 15. aprila 1992. Od Zelenih beretki, PL-a, policije, rodoljuba, bosanskih patriota... Najlakse je i najcasnije sjetiti se svega onog sto je iskazala i pokazala tokom rata. Od neizmjernog patriotizma, preko zapanjujuce hrabrosti do zadivljujuce spremnosti da se bori, iako nije imala ni dovoljno hrane, a kamoli oruzja i municije. U takvim, dakle ni u kakvim uslovima, uspjela se suprotstaviti dvostrukoj agresiji, odbraniti i sacuvati dobar komad bosanske zemlje i izvojevati pobjede u najkrvavijim bitkama. Ali, izgubila je jednu, mozda najvazniju: nije uspjela sacuvati sebe. Ima i onih koji danas tvrde da su isti uzroci zapravo i razlozi sto pobjeda nije bila daleko ubjedljivija. Kada je agresija pocela, Sarajevom se pjevalo Ponesi zastavu, Dragane Vikicu, a komanda Specijalne jedinice MUP-a u Domu policije vrvjela je mladicima koji su htjeli da se bore. U tom prvom naletu agresije, policija je podnijela prvi udar agresora i bila spona svim ostalim naoruzanim pokretima i grupama. Onda je Armija objedinila sve i u svoje redove primila.
Armija Republike Bosne i Hercegovine
<< 10/2007 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031

Pjesma o Hajri Kapetanu MAJEVICO, ČUVAJ KAPETANA Majevico suncem obasjana Ti nam čuvaj Hajru Kapetana Nek počiva u slavi slobode Dok Ljiljani slavne bitke vode. Ljiljani su njemu zavjet dali Osvojiti što su zacrtali Dok je Hajro na čelu im bio U pobjede on ih je vodio. Hajro čedo svoje Majevice Ti si ponos svoje porodice Teočaka i Srednje Trnove Nikad neće da te zaborave. Svi ljiljani s’tvoje Majevice O tebi će pjevati pjesmice Za života legenda si bio Svog naroda slavu pronosio. Od Zvornika pa do brda Bana Ide vojska Hajre Kapetana Sa zastavom Zlatnih Ljiljana Uništiti što više dušmana. Ide vojska padaju granate Na poljima Ljiljani se cvate Sa njima si vojsku zakitio Kad si prvu pobjedu odnio. Volio si svoju Majevicu Vitinicu i našu Sniježnicu Goduš mjesto kud si prolazio Bajkovicu dok si osvojio. Vitinica mjesto je otpora Gdje je palo stotine zlotvora Od naleta tvojih jurišnika Nestale su kolone četnika. Teočak je k’o Vukovar bio Dušmanin ga uništiti htio Tvoji su ga borci odbranili Sve četnike u crno zavili. Pod udarom T’očanske brigade I još jedno uporište pade Sapnom ravnom cvjeta Ljiljan cvijeće U Teočak četnik ući neće. Primali su momci naređenje Da osvoje relej utvrđenje Sapna ravna zadatak sledeći Neprijatelj nesmje nam uteći. Počivaj nam Hajro Kapetane Pobićemo sve naše dušmane Mnogo su nam jada učinili I Tvoj mladi život uništili. F.Č. Tuzla, novembar 1992 (povodom pogibije Hajre Kapetana 30 oktobra 1992 godine)
MOJI FAVORITI
FC BAYERN MÜNCHEN - BAVARCI
blob
Duh Koji Hoda
Utociste
U ime Vremena koje smo nepovratno izgubili
Naopaka Bajka
F.C. Barcelona Bosnia Fan Club
LINKOVI
Mijenjaj dilera!
Nevjerovatno, slično snu, lelujavo, suvise lijepo
Fragile
Alejhisselam
le parapluie
Zauvijek Tose Proeski....
TIPOVI
NAPRĐIVANJE
Chelsea Football Club ™
papak-papak
Real Club Deportivo de La Coruña
BH SPORT
* u raju je LJEPO,al u paklu je EKIPA ;) **
=( MoJ sJeBaNi ZiVoT =(
BH KORIDE
Koliko je dana spavala Trnoruzica?? =))
&gt;&gt;sTreeTGiRrL ^^
Flγing without wings.
♥ neverending lovestory ♥
My HIP-HOP and R&B WoNdErLaNd
Fukare Tuzla 1987
Juventus 1897
*Crne Mambe* ZA DRUGE SE NAVIJA BIJELJEVAC SE VOLI
ѕєχ z∂яανℓנє ℓנєρσтα
......CiNeMa_BiZaRrE.......
rebelde way- buntovnici
DIZAJN ZA BLOGGER.BA
RockMeBaby
('_')-AYA-('_')
xD---PRIJ@TELJSTVO, Z@BAVA, ZVIJEZDE, LJUB@V---xD
DjoleArt
GIMNASTIKAAA
SVE O WEB DIZAJNU
Šeher bosanske države
Umijeće Tersanja
MA MOZDA I NIJE SVE TAKO SIVO..posjeti pa vidi !:D
Sir i ćevapi
...WιτHoUt PaTiEnCe....
Milan and Inter
Samra...Tuzla
+Our dreams have no limitations+
♡--ஜ--FRIENDS--ஜ--♡
više...

BROJAČ POSJETA
52373

MOJI LINKOVI